Govor gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića u Skupštini Glavnog grada

Teško je pronaći riječi kojima bih mogao opisati osjećaj ponosa i obaveze zbog časti koju ste mi danas ukazali. Dozvolite mi, zato, da vam se na početku zahvalim i obećam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da opravdam vaše povjerenje.

Istovremeno, osjećam potrebu da ovom prilikom još jednom zahvalim i našim sugrađanima koji su 27. maja u ogromnom broju podržali izborni program naše liste. Apsolutna vlast koju smo osvojili zahvaljujući takvoj podršci znači, u političkom smislu, i apsolutnu odgovornost za razvoj Podgorice u narednom četvorogodištu.

Želim da zahvalim i dosadašnjoj gradskoj upravi na čelu s gradonačelnikom Stijepovićem. Privilegiju da nastavimo voditi Podgoricu u velikoj mjeri dugujemo vašoj posvećenosti i odgovornom odnosu prema poslu koji ste do danas radili.

Poštovane kolege, nakon perioda intenzivne urbanizacije tokom kojeg je Podgorica dobila konture modernog grada, naša ideja vodilja u narednim godinama biće njena evropeizacija. Uz dalju izgradnju saobraćajne i komunalne infrastrukture, te unaprjeđenje poslovnog ambijenta u Podgorici s ciljem rješavanja problema nedovoljne zapošljenosti naših sugrađana, osnovni cilj buduće gradske uprave biće kreiranje novih sadržaja kojima ćemo upotpuniti kulturni, sportski i ukupan društveni život našeg grada.

Opšte je poznato da je istorijski razvoj Podgorice bio izrazito turbulentan. Kao posljedica toga, u pogledu vizuelnog identiteta, Podgorica bi se danas teško mogla porediti s velikim i bogatim evropskim gradovima koji ujedno predstavljaju prestižne turističke destinacije. Štaviše, nije vjerovatno da će iko od nas dočekati dan kada će arhitektura i urbanizam biti razlog zbog kojeg će neko, umjesto Pariza ili Barselone, odabrati da posjeti baš Podgoricu.

Pa ipak, i kao neko ko je duže vrijeme boravio u inostranstvu, nemam nikakvu dilemu da bi, u dogledno vrijeme, Podgorica mogla postati jedno od najljepših mjesta za život u regionu i šire.

Zahvaljujući jedinstvenom geografskom položaju, uz mudro korišćenje izdašnih prirodnih potencijala ovoga kraja, kvalitet života u našem gradu uskoro bi mogao postati uistinu evropski.

Da bi to bilo moguće, odnosno da bismo živjeli u gradu kakav podgorica može i treba da bude, potreban je doprinos svakog njenog građanina. Najjednostavnije kazano, ukoliko redovno ne izmirujemo obaveze koje imamo prema gradskim službama, ne vodimo računa o izgledu dvorišta naših kuća i ulaza naših zgrada, ne čuvamo dječja igrališta i parkovski mobilijar, smeće odlažemo đe stignemo, a parkiramo tamo đe nam je najjednostavnije, nema te gradske uprave koja naš grad može dovesti u red u mjeri kojom bismo svi bili zadovoljni.

Konačno, da bi Podgorica bila ono što može i treba da bude, potrebno je da i mi koji śedimo ođe pokažemo novu vrstu političke kulture i odgovornosti prema opštem društvenom interesu.

U tom smislu, nemam dilemu da je ono što nas razdvaja gotovo beznačajno u poređenju s onim što nas povezuje.

Izvan svijeta politike, mi smo poznanici i prijatelji, rođaci i kumovi, srijećemo se na svadbama i pokajanjima, more nas iste brige i istom se nadamo.

A okvir za sliku naše svakodnevice predstavlja upravo ovaj grad, grad koji činimo mi, grad koji umnogome čini nas.

Krećemo se istim ulicama, naši najmlađi idu u iste vrtiće i škole, smetaju nam loš javni prevoz i saobraćajne gužve, smeta nam i kolektor u širem centru grada, borimo se, svako na svoj način, s nekulturom i primitivizmom koji vladaju djelovima javnog prostora koji dijelimo, živimo okruženi ljudima koji su profesionalno ostvareni i dobro zarađuju, ali i onima drugima koji sanjaju materijalno blagostanje za sebe i svoje najbliže.

I siguran sam da neću pogriješiti ako kažem da, bez obzira na političke razlike i bez izuzetka, svi volimo ovaj grad i želimo mu svijetlu budućnost, da želimo sigurniju, čistiju i zeleniju Podgoricu, trotoare i rasvjetu u svakoj ulici, vodovod i kanalizaciju za svako domaćinstvo, pješačke zone širom Mirkove varoši, šetališta uz Ribnicu i Moraču, novo Gradsko pozorište, Istočnu tribinu Gradskog stadiona, novi Stadion malih sportova, nova i održiva radna mjesta za naše sugrađane.

Poštovane kolege,

pred vas danas stupam kao slobodan čovjek, ponosan i ponizan, spreman da apsolutno sve što sam do sada u životu naučio stavim u funkciju budućeg razvoja našeg grada, uvjeren da do uspjeha nema prečica i da se do onoga što svako od nas želi za Podgoricu može doći samo vrijednim radom.

Zato vas pozivam, iskreno i ljudski, da meni i onima sa kojima ću dijeliti teško breme odgovornosti koju danas preuzimam, pomognete u tom poslu. A što se mene tiče, kako budem radio, tako mi bog pomogao.

Neka sunce našeg grada vječno sja. I nek je vječna Crna Gora.

Hvala vam na pažnji.